Hvala licemernima :)
Oduvek sam volela vodu. Brčkanje, gnjuranje, rooonjenje. U stanju sam satima da ronim (da prolazim kroz noge) i dan danas. Đo mi kaže da sam isuviše aktivna u vodi. Heh, ko bi rekao, kada me vidite na suvom. Sećate li se kada smo bili mali. Pa odemo na bazen i spuštamo se niz najveći tobogan. A on nas baca levo, pa desno, pa u krug, letimo kao da smo u mešalici. I na kraju, kada padnemo u bazen, pojma nemamo gde se nalazimo. Nekoliko puta sam se, još kao dete, uplašila da neću moći da izronim koliko sam dezorijentisana bila pri ulasku u vodu. Pa sam, u nekoj emisiji videla da ronioci, kada postanu dezorijentisani pri velikim dubinama, prate mehuriće vazduha. Oni uvek idu prema površini.
Spasenje
- Ahahahahahaha . . . Aaaaahahahahaha . . . koji sam ja jbni mazohistaaaa . . . aaahahahaha!
Noćna tišina se grubo cepala pod bahatim sečivom preglasnog smeha.
- Mator konj aaaahahahaha a još nisam naučio lekciju . . . aaaahahahahaha! Tako mi i treba . . . aaahahahaha . . . !
Svetla na komšijskim prozorima su bila sve prisutnija. Smeh je smenjivalo bolno jecanje.
- Neeee . . . ne mogu još jednom da podnesem . . . ovaj put ću te izvaditi . . . znam gde si i ne trebaš miiiii . . . stomak mi je opet ukočeeeen . . . (more…)
Kad se sada samo setim
Danas je došao dan kada sam i ja prešla u tokove brzog protoka, i nadam se da više nikada neću morati da se patim sa dialup-om, niti to ikome želim. Bome, težak put sam prešla i iskrena da budem, nikome nisam ni rekla (možda jednom drugu, jer je pitao šta je sa tim), da se nešto ne izjalovi. S obzirom da do sada jeste svaki put, zaista nisam verovala dok nisam sve povezala, uključila računar i otvorila sajt na koji često idem :D prošli put sam (krajem prošle godine) sve povezala i 7 dana blenula u monitor dok mi nisu javili da ja ‘ipak nemam tehničkih mogućnosti’. ali sada ih imam i zaista, veliko olakšanje, imam strpljenja i više nego što mi treba :D






