E baš mislim na vas :)
Ne mogu da zaspim. Prevrćem se po krevetu i pokušavam da oči držim sklopljene. No, dosadno mi je. Osećam se kao da gubim vreme.
Razmišljam. Planiram. Nerviram se. Ljutim. Nadam.
Kažu: “Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari”. Meni su se skoro sve želje ostvarile. Na neki način.
Oduvek sam želela da radim dva posla. Bez zezanja. Sada imam priliku to da iskusim i ne žalim se, naprotiv. Uživam. Samo, sve to ima jednu manu. Ogromnu. Da ne kukam o propratnim, koje postoje isključivo jer živim u Srbiji, ova mana je univerzalna. Nedostatak vremena. Koje povlači nerazumevanje.
Obećala si da ćeš biti večna
Najranija sećanja koja imam vode ka Desanki i njenim pesmama. Svako jutro dok me je vodila u vrtić, i popodne, kada smo se vraćale iz istog, mama mi je recitovala njene pesme, tako da sam, još dok nisam krenula u školu, znala velik broj stihova napamet. Jednom prilikom na Zmajevim dečijim igrama sam je i upoznala, mama me je odvela da vidim baku koja piše tako lepe pesme. Sećam se da se nastavnica srpskog jezika iznenadila kada sam, dok smo obrađivali pesmu i imali prvi kontakt sa njom, ustala i izrecitovala celu “Krvavu bajku”. U petom ili šestom razredu. (more…)
Alesandro Karera: „Čudesan život diplomiranih književnika“
Knjigu sam kupila na Sajmu knjiga u Novom Sadu , da li 2007. ili 2008. godine, ne mogu da se setim. Kupila sam je, povrh svih ostalih knjiga, jer sam htela da vidim zbog čega mi je život čudesan :D I to sam je, slučajno, na odlasku ugledala i kupila. Nažalost, do danas je nisam pročitala. Ili nisam imala vremena ili je nešto drugo imalo prioritet. Danas sam je počela čitati i naletela na interesantan pasus, koji sam jednostavno morala da zapišem ovde, tako da otvaram novu kategoriju koja nosi naziv trenutno čitam . . . i u nju planiram postavljati knjige, eseje, tekstove, kritike i sve ono što mi padne šaka ili monitora i učini mi se interesantnim za zapisati. (more…)






