Tomorrow
Volela sam da gledam ovaj film kao dete. Kad se samo setim koliko sam svaki put strepela da li će Eni biti usvojena i kada, iako sam film pogledala nebrojeno mnogo puta . . .
A sada svaki dan pevam ovu pesmu. Glasno.
To je ono što me drži . . .
You gotta have a dream!
Toše Proeski ♥
Ne slušam ovu vrstu muzike, niti me zanima koja je. Ali ovaj glas, talenat, želju, ljubav, požrtvovanost i nevinost ne mogu zaboraviti.
Svaki dan ga se setim, pustim barem jednu njegovu pesmu, podsetim se kako je ponovo ‘spojio’ Balkan makar i muzikom i raznežim se kad se setim koliko je pomagao svima, bez obzira na nacionalnost, rasu ili bilo šta što je čovek izmislio. Divan čovek, divna osoba, ogroman talenat, gruda ljubavi, želje, dobrote i volje je nestala na današnji dan pre tri godine. (more…)
Obećala si da ćeš biti večna
Najranija sećanja koja imam vode ka Desanki i njenim pesmama. Svako jutro dok me je vodila u vrtić, i popodne, kada smo se vraćale iz istog, mama mi je recitovala njene pesme, tako da sam, još dok nisam krenula u školu, znala velik broj stihova napamet. Jednom prilikom na Zmajevim dečijim igrama sam je i upoznala, mama me je odvela da vidim baku koja piše tako lepe pesme. Sećam se da se nastavnica srpskog jezika iznenadila kada sam, dok smo obrađivali pesmu i imali prvi kontakt sa njom, ustala i izrecitovala celu “Krvavu bajku”. U petom ili šestom razredu. (more…)
Stalno se pitam ZAŠTO?!
Verovatno sam i dalje detinjasta i naivna i nezrela, ne mogu to da vidim, kao što niko ne može realno da sagleda svoje vrline i mane. Sigurno jesam, jer kada pogledam sebe kroz prošlost, čudim se kako sam uopšte opstala, kako me nisu izgazili koliko sam bila neiskvarena . . . mislim da sam i sada, samo sam sada opreznija. Nedovoljno, ali jesam. (more…)
Roditeljsko pismo
Nešto što je toliko istinito . . . i šta ne bih razumela da sam dobila pre dve godine . . . sada razumem. Itekako razumem.
Za vas koji imate roditelje,
Za vas koji ste roditelji,
Za vas koji ste imali roditelje,
Za vas koji znate one koji imaju roditelje
I za vas koji poznajete nečije roditelje.
Hvala ti . . .
- što si bio nežan i naučio i mene da budem
- što si me razumeo i imao strpljenja za sve moje detinjarije i bubice
- što mi nikada nisi spustio slušalicu iako sam zaslužila
- što si mi pokazao i dokazao da bezuslovna ljubav postoji
- što si me tešio kada mi je to trebalo i bio uz mene kada niko nije (more…)
Kako poseješ . . .
Neću da patetišem. Kada mi dođe da ovako puknem, kažem sebi: “Let it go”. I čvrsto odlučim da ga pustim. Ali ne mogu. Džabe kad ne mogu.
Dosta je prošlo. Otprilike godinu i po dana. Loša sam sa datumima. Svaki put sam mu promašila Slavu. Sreća pa nisam rođendane. Ne bi mi zamerio, ali si ne bih oprostila. (more…)







