Bože mili, kud sam zašo!
Noć me stigla u tuđini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svuda goli kamen gaze,
Trudne noge po pustinji!

Još konaka nijesam našo!
Sjever brije s snježnog brda,
A tuđincu, siromaku
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrđa zemlja tvrda!

Naokolo magla pada,
Zastrta je mjesečina,
Ne vidi se zvijezdam traga;
Majko mila, majko draga,
Da ti vidiš svoga sina!

Da ti vidiš njega sada
Okružena bijedom svega,
Ti bi gorko zaplakala,
Ruka bi ti zadrhtala
Od žalosti – grleć njega!

Zašto tebe nijesam slušo,
Kad si meni govorila:
“Ne idi sinko od matere,
Koja mekan krevet stere
Tebi usrjed svoga krila!

Ne idi, sinko, draga dušo,
Ne idi od krova očinoga,
Tuđa zemlja ima svoje,
Ne spoznaje jade tvoje,
Tuđa ljubav ljubi svoga!” -

Govoreći sobom tako,
K kolibici jednoj klima,
Koju spazi iznenada,
Umoreni putnik sada,
I zakuca na vratima.

Otvarajuć sve polako,
Zamišljena: tko će biti?
Glavu pruži jedna stara.
„Daj u ime Božjeg dara,
Bako, meni prenoćiti!

Ne znam gdje sam – kud sam zašo,
Noć me ‘e stigla u tuđini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svuda goli kamen gaze,
Trudne noge po pustinji!

Drugi konak gdje bih našo!
Sjever brije s snježnog brda,
A tuđincu, siromaku
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrđa zemlja tvrda.

Naokolo magla pada
Zastrta je mjesečina,
Ne vidi se zvijezdam traga,
Majko mila, majko draga,
Primi pod krov tuđeg sina!”

„Primila bih tebe rada;
Ali vidiš da spavaju
Ovdje sinka tri i ćerce,
Koji cijelo majke srce
I svu kuću ispunjaju!”

„Nij’ daleko već do dana,
Već pozdravlja pijevac vile,
Dok zagrije danak Boži,
Malo vatre bar naloži,
Da otopim smrzle žile!”

„Vatra mi je zapretana,
Drvah ne imam skoro ništa,
Ovo malo, što ‘e unutra,
Trijeba mojoj djeci sjutra
Kad se skupe kod ognjišta!”

„Za tuđinca ništa ne imaš,
Tuđa majko, kad te moli,
Tuđe dijete tvoje nije!” -
S tim mu grozne suze dvije
Niza lice kapnu doli.

„Gdje su ruke tvoje majke
Sad da skupe suze sina?
Gdje koljeno, da počine,
Da si teško breme skine?
Gdje je tvoja domovina?!”

Ko da su mu zmije ljute
S ovim riječ’ma srce stisle,
Ukočeni putnik stoji,
Leden znoj mu čelo znoji
I otimlje mozgu misle.

Ali oči uzdignute
K strani glede – ah onamo!
Gdje od drage domovine
Svako jutro sunce sine,
Tam’ ga želja nosi – tamo!

„Tebi opet duša diše,
Tebi srce opet bije;
Domovino, majko srjeće!
K tebi opet sin se kreće,
Od radosti suze lije!

Primi opet svoje dijete,
Primi vijek će tvoje biti,
Ljubit tebe svako doba,
U tvom polju daj mu groba,
S tvojim cvijećem grom mu kiti!”

Pesma je objavljena 1846. godine u zbirci “Prvenci”.

Volela sam da gledam ovaj film kao dete. Kad se samo setim koliko sam svaki put strepela da li će Eni biti usvojena i kada, iako sam film pogledala nebrojeno mnogo puta . . .

A sada svaki dan pevam ovu pesmu. Glasno.

To je ono što me drži . . .

You gotta have a dream!

Ne slušam ovu vrstu muzike, niti me zanima koja je. Ali ovaj glas, talenat, želju, ljubav, požrtvovanost i nevinost ne mogu zaboraviti.

Svaki dan ga se setim, pustim barem jednu njegovu pesmu, podsetim se kako je ponovo ‘spojio’ Balkan makar i muzikom i raznežim se kad se setim koliko je pomagao svima, bez obzira na nacionalnost, rasu ili bilo šta što je čovek izmislio. Divan čovek, divna osoba, ogroman talenat, gruda ljubavi, želje, dobrote i volje je nestala na današnji dan pre tri godine. (more…)

Najranija sećanja koja imam vode ka Desanki i njenim pesmama. Svako jutro dok me je vodila u vrtić, i popodne, kada smo se vraćale iz istog,  mama mi je recitovala njene pesme, tako da sam, još dok nisam krenula u školu, znala velik broj stihova napamet. Jednom prilikom na Zmajevim dečijim igrama sam je i upoznala, mama me je odvela da vidim baku koja piše tako lepe pesme. Sećam se da se nastavnica srpskog jezika iznenadila kada sam, dok smo obrađivali pesmu i imali prvi kontakt sa njom, ustala i izrecitovala celu “Krvavu bajku”. U petom ili šestom razredu. (more…)

Verovatno sam i dalje detinjasta i naivna i nezrela, ne mogu to da vidim, kao što niko ne može realno da sagleda svoje vrline i mane. Sigurno jesam, jer kada pogledam sebe kroz prošlost, čudim se kako sam uopšte opstala, kako me nisu izgazili koliko sam bila neiskvarena . . . mislim da sam i sada, samo sam sada opreznija. Nedovoljno, ali jesam. (more…)

Nešto što je toliko istinito . . . i šta ne bih razumela da sam dobila pre dve godine . . . sada razumem. Itekako razumem.

Za vas koji imate roditelje,

Za vas koji ste roditelji,

Za vas koji ste imali roditelje,

Za vas koji znate one koji imaju roditelje

I za vas koji poznajete nečije roditelje.

(more…)

• što si bio nežan i naučio i mene da budem
• što si me razumeo i imao strpljenja za sve moje detinjarije i bubice
• što mi nikada nisi spustio slušalicu iako sam zaslužila
• što si mi pokazao i dokazao da bezuslovna ljubav postoji
• što si me tešio kada mi je to trebalo i bio uz mene kada niko nije (more…)